Odlomak iz većeg speva "Naše gore i planine"
| .... Mi imamo što još niko nema: Mi imamo Rudnik ponositi. Štit i bedem slavne Šumadije, Izvorište narodne slobode I kolevke dveju velikana, Oba slavna, oba podjednaka: Karađorđa i Knjaza Miloša ! Jer, dok Herceg- Bosna i Hrvatska, Dalmacija, Srem, Banat i Bačka, Slavonija i Srbija Stara, Međumurje, bratska Slovenačka, I Bugarska, Grčka i Rumunska ! Još stenjahu u lancima ropskim I Nošahu jaram tiranije, Dotle, gordo, k'o luča slobode, Il' k'o farus sred mora sužanjstva, Blistala je dična Šumadija, A u njoj Rudnik gorostasni Prkosio stenjem gromovima ... A, kad ono jurnu besomučno Austrijska hidra sedmoglava, Predvođena u besnilu svome, Nečovekom- sramnim Poćorekom, Kad tlačeći, pređe preko Drine, I pritište brda i doline, Kad puščanim ognjem i ugarkom Spali srpska sela i gradove, Kad, noseći munje i gromove, |
Sruši srpske crkve i domove, Kad potera ognjem iz topova I dogna je do Rudnik- planine Tad k'o uvek u takvom trenutku ; Pojavi se dobri duh naroda U najboljem sinu, njegovome, Te, kad zlotvor domače se bliže, Bog naredi i - g e n i j e stiže ! ... .... Skromni seljak sela Struganika On ne traži nauk od "taktike" Niti pita " ratnu strategiju" , Već odjaha od konjica bojnog I prikleknu na zemljicu crnu I grud svoju i srce junačko Tad prisloni uz Rudničko stenje I slušaše dugo u tišini .... I, kroz ljubav prema Struganiku, I, kroz ljubav prema Šumadiji On oseti srce Rudnikovo, I dva srca u tom magnovenju : Srce krša i srce čoveka Zakucaše istim osećanjem, I, čim čovek usta preobražen, U tom istom času i trenutku Grmnu njegov poklič siloviti I prolomi gromko i stokratno Gorske klance i gudure neme : "Napred braćo! Juriš! Sad je vreme!" |