Quantcast

Marketing

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner

Rudnički Portal | Sve o Rudniku na jednom mestu

Za vreme turske okupacije Turci su zauzeli tvrdjave u gradovima i na Ostrvici, koje sada nisu paljene i rušene, jer im je bila praksa da u osvojenim zemljama ne zidaju ništa novo, već da naseljavaju postojeće, makar i porušene zgrade.

Crkvu "Misu" upotrebili su za svoju džamiju i tu doveli svoga hodzu, a kada se mesto naselilo i muslimanskim življem, imali su i svoje groblje u samom mestu.

Malo je podataka koji govore o životu i radu meštana u vreme turske vladavine.

Za vreme austrijske vladavine (1718-1739) Rudnik ponovo oživljava, a Austrijanci počinju sa eksploatacijom rude. Austrijanci su mnogo cenili drvo kojim je bila obrasla cela Šumadija, zbog čega je tako i nazvana.

Pred kraj okupacije Autrijanci počinju pravu pljačku u korišćenju svih srpskih nacionalnih dobara i radne snage, goneći narod na prinudan rad u svojim privatnim preduzećima.

Beogradskim mirom 1739. godine Turci ponovo dobijaju na upravu ove krajeve od Save i Dunava i opet uzimaju Rudnik.

Kada su četiri janičarske dahije preuzele vlast u Beogradskom pašaluku, za zapovednika u Rudnik dolazi Sali-aga, rođeni brat dahije Kučik Alije. On se nije pokoravao nikome pa ni samom turskom sultanu i u ovom kraju je zaveo teror i krvoločno se ophodio prema raji. Zato dobija naziv ,,Rudnički bik’’. Sali-aga je prigrabio sebi pravo ,,prve bračne noći’’. Sve neveste ovog kraja su prvo morale da svrate u aginu kulu u ,,Gradovima’’.
Kada je nakon seče knezova podignut Prvi srpski ustanak, Rudničane je na oružje digao Milan Obrenović i pridružio se Karađorđu. Rudnik je prva oslobođena teritorija i prvi oslobođeni grad u Prvom srpskom ustanku. Prva bitka vođena je za oslobođenje Rudnika.

"Već u februaru 1804. Milan Obrenović je sa četom Rudničana stigao u pomoć ustanicima koji su bili opseli grad Rudnik, te je znatno doprineo osvojenju njegovu".

Karađorđe je sa Sovjetom doneo odluku da se na Rudniku produže radovi na kopanju rude, a da se za ove radove dovede 35 Sasa, rudara i topioničara i jedan  inženjer. Tako je i uradjeno. Radovi su počeli 1806. godine sa 35 Sasa i nešto meštana.

Vadili su i preradjivali gvožđe, olovo i nešto srebra. Gvoždje i olovo su upotrebljavali za ratne potrebe, a srebro za kovanje novca. Već 1808. godine razmišljalo se da se ovi radovi prošire u pravu industriju. Celokupna tadašnja srpska diplomatija usmerila je svu svoju propagandu na to da se Francuzima i Rusima dokaže da rudne zalihe na Rudniku predstavljaju ogromno bogastvo. Tada je doneta odluka da se ovde kuje novac od srebra i bakra. Srebrni da nosi turski, a bakarni austrijski državni žig, kako bi u inostranstvu imao vrednost samostalnih i priznatih država, jer Srbija još to nije zvanično pred stranim silama postala. Za ovaj novac trebalo je u inostranstvu nabavljati oružje za produžetak borbe.

 

< Prethodna Sledeća>